tema: Veterani

[cathy]

Zasad nas nije u ničemu ograničavao, bio sam nekoliko puta na moru, lani čak u Africi (jahao sam devu), ove zime na skijanju u Italiji...Ne želim i neće mi dijabetes utjecati na život. Znam da je starcima u nekom kutu misli svakog trenutka moj GUK, ali to je sljedećih nekoliko godina njihov problem, a kad budem malo veći onda ću ja o tome brinuti.
Život je lijep i neće mi ga dijabetes pokvariti.

Istina! 

Eee ali nitko od nas ne zna kakva bi bila da ti se nije desio dijabetes.

Ma to mi je oduvijek, a dijabetes je došao kasnije...

Inače, ne bih se ja penjala na Himalaju bez obzira na D, da se razumijemo. Već Kraljičin zdenac mi je izazov  Zaozbiljno: da se stvarno želim popeti, dijabetes me ne bi spriječio.

[Tony]

Svaka čast Ivan!
Ovakvi postovi su ono o čemu i društva i dosta pojedinaca educira populaciju!

Samo naprijed!

[cathy]

Evo, anica je na temi o novom pravilniku (HZZO-trakice i to) napisala ovo:

U 40 godina mojeg dijabetičkog staža prošla sam svašta, od iskuhavanja šprica i igala, kontrole šešera jedamput u tri mjeseca u laboratoriju gdje sam satima morala čekati sa drugim ljudima, od plaćanja inzulina, tretiranja mene dijabetičara kao da imam zaraznu bolest......... i puno toga što vi mladi, draga djeco ne možete ni sanjati. Mislim da smo svi mi s takvim poteškoćama zaslužili malo više poštovanja. Pa ne bum valjda švercala s trakicama ili iglicama kad nam se tak boje dati komad više.

Ja sam dijabetes dobila 1986., i nisam morala iskuhavati šprice ali neke od spomenutih stvari sam doživjela.
Najgore mi je bilo to što nisam mogla pravovremeno utjecati na svoje glikemije - a kako bih, kad nisam mogla provjeriti koliki mi je šećer. Tada smo piškili na trakice, pa ako je šećer pozitivan, sutra u isto vrijeme povećaj dozu/smanji hranu/odi trčati ili što već.

Anice, meni su na početku dijagnoze dali jelovnik u kojem je bilo puno ugljikohidrata, nekih 60% od ukupne kalorijske vrijednosti, to je dakle bilo 1986. Zanima me kako je bilo 70-ih, kakve su bile preporuke o prehrani?

[anica]

Ja sam ti šećer dobila 1972. sa 19.godina. U to vrijeme sam liječena u Zabočkoj ambulanti za dijbetičare. Nisam dobila baš nekakve konkretne upute o prehrani pa sam se hranila slično onome što sam jela pet tjedana u bolnici kad su mi otkrili šećer (bio je 45 kad su mi otkrili). Ležala sam puno puta u Vinogradskoj bolnici i na sreću upoznala jednu doktoricu koja me preporučila dr. Sučiću u Zavod za dijabetes. 1978. sam prvi put ležala u toj bolnici, bila priključena na umjetnu gušteraču i inzulin mi je poslije toga bio smanjen na pola ( primala sam 72 jedinice ). U otpusnom pismu pisalo je da sam 6 godina  krivo liječena i zbog toga su se rano razvile komplikacije. U tom boravku u Zavodu prvi put sam upoznala kakva nam prehrana treba biti (gore se sve vagalo). Kupila sam knjižicu, a poslije i noviju, o prehrani i cijelo se vrijeme držim toga kolko najviše mogu. Ako nekoga bude zanimalo mogu i nekoliko riječi reći o mojim boravcima na tretmanima kod Zdenka Domančića. Njemu i svom suprugu mogu zahvaliti što sam nakon dugogodišnjeg dijabetesa još radno sposobna.

[Eva]

No bez obzira na sve to šećeri jako variraju.

Bok, Anice! Imaš dobrodošlicu i od mene  

Čitam tvoje postove i baš mi je žao što ne uspijevaš svoj dijabetes dovesti pod kontrolu, vjerujem da je to jako iscrpljujuće i psihički i fizički.
Nadam se da će se stanje ipak srediti.

Bit ću malo dosadna, ne moraš odgovarati ako ti se ne da, ali me zanima kako izgleda jedan tvoj prosječan dan s dijabetesom, točnije zanimaju me ta variranja šećera.
OK, daješ 3 doze Levemira, ali što se dogodi npr. za ručak (koliko NR-a daš prije ručka ako ti je guk toliki-i-toliki, što pojedeš, koliki ti je guk nakon sat-dva i sl.)?
Možda s tim informacijama uspijemo nešto konkretno zaključiti, možda je stvar u finesama   Kad se male ruke slože...

[anica]

Bok Eva!
Hvala ti za dobrodošlicu i šaljem ti veliku pusu! Nisi ti dosadna nego je moj šećer povremeni nemoguć. Hranu nastojim posložiti prema knjižici o prehrani za intenziviranu terapiju inzulinom, kod kuće redovito vježbam, inzulin dajem redovito, a šećer me koji put baš neugodno iznenadi. Događaju se nepredvidive situacije Npr. dižem se u pola 7, izmjerim šećer ( npr. 5., popijem uredno svojih 6dl vode, dam 18 jedinica Levemira, 4 jedinice NR i idem doručkovati ( mlijeko,  kruh, svježi sir, voće). Za svaki slučaj pogledam šećer prije odlaska u školu, a on 6,5. Do škole imam 700 metara, dođem u školu, loše mi je, a on 2. Ali nije uvijek tako. Probala sam kad je šećer ujutro ispod 6 dati NR poslije jela, ali se i tada povremeno dogodi isto. Isto je tako i kod skoka na visoko. U sat vremena sa 7,5 ode na 20 i onda se moj suprug i ja samo pogledamo. Ne da se hvalim, ali stvarno ne jedem prevelike količine niti namirnice koje ne smijemo. Imam još jedan problem. Kad otvorim novu ampulu Levemira šećeri poslije doručka ide visoko i trebam dati više NR,a čim ima manje Levemira u ampuli šećeri su bolji i NR trebam smanjiti. To je zapravo stalno eksperimentiranje. Još nešto, tijekom mjeseca pojavi se dan kad sam cijelo vrijeme na granici hipoglikemije i šećer ne prelazi 4. To su isto dani koji me jako iscrpe, a objašnjenja nema. A, stalno ima nekakvih doživljaja nekad ljepših, nekad ružnijih. ali tako je to kod nekih dijabetičara

[Eva]

bila priključena na umjetnu gušteraču

Evo i tebi  

Napokon netko na forumu tko je bio na biostatoru  
Naime, i ja se guram u veterane (DM imam 22 god.) i tada mi je kao dvanaestogodišnjakinji to iskustvo bilo dosta upečatljivo (ruke pune cjevčica, ležanje 5 sati bez pomicanja, vađenje krvi iz nadlanice  ).

Koliko sam skužila iz tvog zadnjeg posta, u dvije skoro iste situacije jednom završiš u hipo, a drugi put u hiper?  
Znam da su šanse skoro nikakve, ali na skorašnjem pregledu zamoli da ti izvade C-peptide, palo mi je na pamet da možda tvoja nepredvidiva gušterača ima nešto inzulina koji izbaci kad joj je volja (na pamet mi pada, jer ja imam još nešto malo svog inzulina i nakon tolikih godina). Možda zato imaš dane sa cjelodnevnim hipoglikemijama  

Nadalje, možda ima nešto i u duljini iglica koje koristiš? Obrati pozornost ima li veze mjesto pikanja sa hipo/hiper stanjima. Zna se dogoditi da prilikom ubrizgavanja inzulina pogodimo žilicu te ga tako brzo sprašimo u krvotok što dovodi do nagle hipoglikemije. Ja imam cijeli ritual oko pikanja - prislonim iglicu na mjesto uboda i ako me imalo boli - ne pikam, već tražim mjesto koje ne boli. Tako sam skoro 100% sigurna da pikam u samo salo bez žilica (uh, salo jedva pronalazim  ).

Za Levemir i novu ampulu ne znam što bih rekla (dobro, i ovako trkeljam gluposti, ali i ćorava kokošĂ˘â‚¬Â¦), možda da probaš dan prije izvaditi novu ampulu i držati ju na sobnoj temperaturi  

Uh, ovdje ću prestati, jer mi se čini da sam stvarno nadrobila dosta gluposti za nedjeljno jutro (jutro?  ).
Zanima me što će ti reći dijabetolog na slijedećoj kontroli.