tema: Dijabetes je ipak diskriminirajuća bolest

[Lanintata]

Daba,

U Kauflandu imaju "Fami"-ev tonik samo sa zaslađivačima. Treba paziti jer postoje dvije vrste, sa i bez
šećera, slično su pakirane, a obično (barem u "mojem" Kauflandu) stoje jedan pokraj drugog.

Na problem hrane i putovanja gledam kao roditelj djeteta od 10 godina koje ima T1 i celijakiju.

I da, sa mojih sadašnjih 169 cm visine uvijek su me "diskriminirali" kad sam htio igrati košarku.

LP

Lanintata

[Daba]

S malim odmakom pratim ove postove. Svi kao da su pisani po obrascu jedne prispodobe: dvije susjede imaju obje po muža nasilnika. No, jedan je veći nasilnik, a drugi malo manji. Kaže ova supruga "light" nasilnika: ne boli mene manje zato što moja susjeda dobijne više batina!
Slažem se da postoji i strašnijih bolesti, ali postoji i onih jako zdravih.
Nikomu nisam zavidan i uopće se nikada u životu ne tješim na taj način kako vi mene, a i jedni druge pokušavate utješiti - ima i strašnijih bolesti. Znam da ima, nisam moron, ali meni ta činjenica ne umanjuje moju muku, ne mogu sam sebi reći, dobro ti je jer je drugima lošije. Na koncu to nije ni kršćanski.
Smisao je bio da s vama razmijenim iskustva jer je nedvojbena činjenica da je bolest komplicirana, da traži veliko znanje i vještine bolesnika. To je bio smisao ovoga javljanja, a ne da se tješimo da je drugima gore.

[cathy]

Usporedba dijabetesa i nasilnog bracnog partnera promasena je iz vise razloga. Ali OK, ako mislis da je stvarno tako, nema ti druge nego se pokusati razvesti od dijabetesa

 

[ann]

I ja sam pročitala sve postove s vremenskim odmakom i mogu ti reći samo da te kužim  kad kažeš kako ne voliš da te tješe s pričama kako si dobro prošao jer može biti puno gore i kako ima opakijih bolešćura koje su te mogle oplesti u životu.
Ja osobno na takve utjehe dobijem osip jer mi to stvarno nije neka utjeha.
Kao da to ne znam i sama, mislim stvarno.
Svjesna sam da imam bolest s kojom se može živjeti (i koja je gnjavež dozlaboga),ali ne boli i zbog nje se ne umire, ALI je ona tu, imam ju , gnjavi me , okrenula mi je život naopačke s mojih 37 godina i rado bi da ju nemam.
Pa kad od nekoga tražim utjehu, onda očekujem koju riječ prave utjehe, a ne priče o rakovima i inim bolestima i o tome kako bi trebala biti zahvalna , a ne jedna obična nezahvalnica koja nije ni svjesna da je ustvari dobila na lotu kad su joj otkrili diabetes. 
Znam da nas ima ovakvih i onakvih, onih koji su jači ,onih koji su pak slabiji, onih koji su imali možda više vremena za naviknuti se na spoznaju da imaju diabetes i od djetinjstva su naučili živjeti s njim i ne sjećaju se skoro života bez diabetesa (što nikako ne smatram olakotnom okolnošću, da me se ne bi krivo shvatilo), a ima nas pak i takvih koji smo diabetes dobili u poodmakloj životnoj dobi i tek se učimo životu s njim,pa nam je potrebna potpora, utjeha, savjeti .....pogotovo od ljudi koji imaju iskustva, znanja i jako dobro znaju da je diabetes naporan i da je svaki novi dan i novi izazov, ali i napor.
Zato, Daba, glavu gore, i znaj da nas ima koji smo shvatili smisao tvog javljanja. Ostani s nama, naći ćeš na ovom forumu puuno korisnih stvari, savjeta i pokoju dobru zezanciju.
 

[cathy]

Sto vama najteze pada kad je u pitanju dijabetes? Sama spoznaja da je bolest kronicna i da nece proci, ili konkretni "tehnicki" (and not-so-technical) problemi iz svakodnevice?

Mene je godinama strasno ubijao strah od komplikacija (vidjela sam svasta u bolnici kad sam na pocetku tamo zavrsila) u kombinaciji s osjecajem krivnje. Jer nikada si nisam bila "dovoljno" dobra.

Poslije me to donekle proslo u tom obliku, ali imam neke druge brije...

Edit: S druge strane, osnazuje me sto bolje razumijevanje dijabetesa opcenito, osluskivanje vlastitog organizma, pomaganje drugima vezano za D, osjecaj da mogu sama utjecati na svoje zdravlje.

[SuperHrvoje]

iskreno mene malo toga brine oko dijabetesa, okej prihvatio sam ga i to je to. Ne da mi se fitiljiti i razmisljati sta bi bilo kad bi bilo. Ovdje imam jasno postavljen cilj i drzim se jednostavne formule:
Ekstremi se odbace, jer su zbog mog truda i razmisljanja zanemarivi i kao takvi u manjini.
Mene jedino najvise muci sto trebam pratiti sifre, promjene sifri za pomagala po NNovima kao i na vrijeme ici do ljekarni po potrepstine. Najmilije bi mi bilo doci u neki DM, Kozmo, Bipu, nedobog u Mercator ili Konzum i uzeti inzulina i ostalih potrepstina koliko mi treba. Na mojoj savjesti mi je ako cu sto muljati oko uzimanja istog, na kraju krajeva i to mogu provjeriti i ako muljam, nek me osude na dozivotni zatvor vjesanjem na elektricnoj stolici u plinskoj komori za primjer drugima.

[Daba]

Usporedba dijabetesa i nasilnog bracnog partnera promasena je iz vise razloga.

Usporedba je dobra. Radi se o tome da moju muku neće smanjiti saznanje da se netko još više pati. To nije ljudski - mislim, radovati se tuđoj muci. Moja muka je samo moja muka.

I za Ann: hvala na razumijevanju!

i za Cathy: nijue me strah nego objektivna činjenica da je komplicirano biti bolestan od dijabetesa. Komplicirano i skupo. I poželjno je da čovjek bude naobražen, posebno medicinski.
A simptomi? Kako Bog da!
Samo da je oči sačuvati, ostalo bih prebolio...

[SuperHrvoje]

pa zivot je opcenito skup, mozes voziti ferrari, jesti schneekoppe, a i ne moras, pa nije toliko skup. Ja uopce ne koristim konzumersku dijabeticku prehranu sto se nudi na posebnim policama. Eto ja volim gorku cokoladu s narancom, minimalno 7*% kakaoa i ne pada mi na pamet kupovati cjenovno nabrijane 'dijabeticke', kad je formula jasna; sto vise kakaa u cokoladi, toliko manje secera u istoj. Pogotovo ako si tip 1 i imas antidot, ne vidim zasto covjek ako mu je do neke hrane bas toliko stalo, ne bi upoznao sam svoj organizam i vidio kako reagira na isti. To traje maksimalno do par mjeseci, ostalo je vec rutina. Kao da sam ja znao toliko o ugljikohidratima kad sam dijagnosticiran. Pa mislim moras znati ako natocis benzina (ili diesela) koliko ces otprilike prijeci kilometara, ovisno o nacinu voznje. Isto, ako uzimas antibiotik svakih 8 sati, onda znas da djeluje otprilike osam sati, moras nauciti brojati i naci si povoljan trenutak uzimanja istog a da se ne moras buditi u 3 ujutro. Sve je to do covjeka ako mu je stalo do sebe ili nije. Ja placam dopunsko i mislim da to nije mnogo. Ne samo zbog dijabetesa. Ne zelim racunati koliko bi me doslo da moram sam placati krevet u bolnici ili da sam financiram trakice i ostale potrepstine. Kuknjava nije opcija. Voah, Bledoliki je govorio.

[Daba]

Vidi Hrvoje!
Cijenim tvoja iskustva i zato nam i treba ovaj forum. No smisao moga javljanja je da je dijabetes diskriminirajuća bolest.
Ovo što ti pričaš i za mene je jednostavno i sam znam procijeniti što smijem, a što ne. No, veliki dio bolesnika nema takvo obrazovanje niti tu razinu znanja da sam nešto riješi. Prvi moj punac pa onda svi ostali toga tipa. To što se tebi čini "pis of kejk", za veliku većinu drugih je "špansko selo".
Zato je diskriminirajuća jer se netko s njom nosi lakše, a netko se zlopati.
A da ne spominjem novac, to je prića za sebe.
Dakle, smisao je bio u naznaci diskriminacije kod ljudi nastalih zbog oboljenja od dijabetesa.
Pozdrav, Daba

[krcko]

Vrijeme je za akciju! Organizirajmo peticiju ili prosvjed da taj vrazji dijabetes prestane vise diskriminirati. Ili grupu na fejsbuku

[Eva]

Ja bih imala krizu identiteta bez dijabetesa, ne sijećam se više kako je to biti bez njega  

[Maja]

Ja ne kužim ovaj dio s novcem, meni život nije ništa skuplji nego da nemam dijabetes.

A nečiji svjesni odabir neobrazovanosti o vlastitoj bolesti i ignoriranja posljedica nema veze sa diskriminacijom nego njihovom "glupošću".

[Vedran]

Molim da netko navede samo jednu bolest koja nije diskriminirajuća prema Dabinoj definiciji.

[SuperHrvoje]

Daba, diskriminacija je svuda oko nas. Diskriminacija je i samo mjesto prebivanja i kojem doktoru dopadnes, a nekim ljudima je i bilo koja bolest diskriminirajuca i ponizavajuca i ne zeli je priznati. Bez brige znam dosta ljudi na zalost koji svoj dijabetes ne zeli priznati i ne zeli kontrolirati. I to ne govorim o ruralnim sredinama ili o starijim ljudima, au contraire. Reci mi ako netko odluci da okonca svoj zivot, tko ga moze sprijeciti? Nema tog centra za krizna stanja koji ce mu promijeniti odluku... Mislim da ako covjek zeli, na jednostavan ga se nacin moze nauciti kako se odnositi sa dijabetesom, nema to veze sa obrazovanjem.

[Daba]

Ja ne kužim ovaj dio s novcem, meni život nije ništa skuplji nego da nemam dijabetes.

A nečiji svjesni odabir neobrazovanosti o vlastitoj bolesti i ignoriranja posljedica nema veze sa diskriminacijom nego njihovom "glupošću".

Ovo s novcem i skupoćom ću ti lako pokazati. Evo ti cijene obroka koji smije pojesti šećeraš koji je na putu (avion, nema unosa vlastitog jela...): salata 8,5 E, jogurt kukavne količine 1,25 dl košta 3,5 eura pa ti budi dijabetičar. A netko zbog posla mora putovati.
A tvoja definicija "svjesni odabir neobrazovanosti" je vjerojatno danak bahatoj mladosti. Ima dosta starijih ljudi koji dobiju dijabetes, a obrazovanje i intelekt imaju takav kakav jeste. Po tvome treba sprdati starce koji dobiju dijabetes, a imaju recimo samo osnovnu školu pa su im znanja sa tvoje razine objektivno nedostupna.
Nisam uspio uploadati sliku objeda koju sam napravio jer ne znam kako (kad kliknem na ikonu slika ne nudi opciju izbora za upload), ali cijene su stravične.