tema: Priče o trudnoći, porodu, dojenju

[mirela78]

Trudnoća praćena u Vukovaru, porod u KBC Osijek

Što se same trudnoće tiče, nisam imala baš nikakvih simptoma tipa mučnine i ostalo. Jedino što mi se stalno spavalo, ali se ispostavilo da sam imala manjak željeza i kada sam počela piti željezo, pospanost je nestala. Za vrijeme trudnoće nisam imala jake niti puno hipoglikemija. Jako sam pazila na to da mi šećeri budu u normali ali se nekoliko puta znalo dogoditi da sam se preračunala u jedinicama pa došla do hipa. Zapravo, možda sam i više puta bila u hipu što ne znam jer sam ga osjećala tek kad bi pao ispod 3. Noćne, na svu sreću, nisam imala.    
U početku sam stalno mjerila šećer, prije i nakon jela, svaki put kad bi se imalo sumnjivo osjećala. Onda sam ipak opustila i odlučila uživati u trudnoći pa se mjerenje šećera svelo samo na prije jela i ako bi se sumnjivo osjećala. Ušla sam u štos koliko mi jedinica treba za pojedini obrok i/ili određene namirnice. Dosta sam se kretala i radila sve po kući. Naravno, bilo je dana kad mi se baš ništa nije dalo.  

Bebu sam dojila. U bolnici isključivo dojila iako su ga oni nekoliko puta morali nadohranjivati. Ne mogu reći da su me poticali na dojenje ili  odgovarali. Zapravo, doktori mi ništa nisu ni rekli. Sestre su vodile glavnu riječ što se toga tiče. Sve smo morale dojiti, htjele ne htjele. Kako sam nakon carskog bila u šok sobi 24 sata, i onda je još prošlo nekoliko sati dok su mi dozvolili da se potpuno ustanem i donijeli mi malenog, oni su ga hranili adaptiranim mlijekom. Beban je bio jedna od većih beba pa ujedno tako i veliki gladoš (i dalje je veliki gladoš  ). Bez problema je prihvatio i počeo sisati. Dva dana mi je doslovno bio non-stop na cici. I naravno da mi je napravio ragade. I to toliko duboke da još uvijek imam ožiljke (a sad je 4 mjeseca star). Naravno da sam htjela dojiti pa sam i to izdržavala i mazala. Zarasle su tek kad sam došla kući i rekla patronažnoj za ragade na što je ona meni rekla da si uzmem bepanthen kremu i mažem s tim. I napokon su zarasle.
Znam da je dojenje za njega najzdravije. Ali sam isto tako odlučila kod kuće nadohranjivati ga ako i dalje bude toliko tražio, a mlijeka ne bude dovoljno. Prvih mjesec dana smo se mučili i svakako hranili, onda je počeo odbijati cicu. Nisam znala zašto pa sam se jedan dan cijeli dan izdajala. On je bio sve veći (dobio je 1450g u prvih mjesec dana, i 1200g u drugih), a ragade su ostavile posljedice pa je mlijeko slabo curilo i nije si mogao dovoljno navući. Nakon što je jedan dan doslovno sisao 5 sati (obje) odlučila sam mu izdajati za svaki obrok. Meni je bilo naporno ali sam izdržala česta izdajanja, a on je napokon bio sit i smiren.   I dalje mu izdajam iako mi se mlijeko drastično smanjilo. Preko noći, što bi se reklo. Ali sada smo već na kašicama i dosta toga smo probali i sve je jako fino.  

U bolnici sam imala hipoglikemije svaki dan nakon poroda i to uglavnom nakon dojenja. Drastično sam smanjila jedinice nakon poroda, ali sam si ipak morala davati više nego sada jer sam kao dijabetičar dobivala same ugljikohidrate za obroke.   Povrća i voća ništa. Dobila bi isto što i ostale žene, samo bi moj kruh bio prerezan na pola da eto znaju koje je moje. Kad sam pitala zašto kao dijabetičar dobijam same ugljikohidrate, rekli su mi: "pa valjda nutricionisti znaju."     Ako je tako, onda sam ja puno bolji nutricionist od njih jer si sigurno za ručak neću dati/napraviti pun tanjur riže i još uz to krišku kruha.  
Kad sam došla kući, vratila sam se na prehranu kao i prije bolnice i od tada nisam imala niti jedan hipo, a noćni inzulin smo ukinuli.

Šećeri mi nisu sjajni sada. Često mi se dogodi da ne stignem ili zaboravim pojesti međuobrok. Što je stariji, sve više pažnje i rada zahtjeva i toliko je aktivan da ga ni sekunde ne smijemo ostaviti bez nadzora dok je budan. Već pokušava puzati i u trenu se okrene na stomačić i odgurne do nečega što mu je zanimljivo.

Eto to je to za sada. Ako imate još kakvih pitanja, pitajte. Odgovorit ću kad stignem do kompa.

[tina ri]

Mirela ako moze jos jedan odgovor koliko ti je doza inzulina otprilike porasala tokom cijele trudnoce tj. koliko su ti se doze povecavale i kolike su bile u recimo zadnjem mjesecu trudnoce, jel razlika bila velika ili je nije ni bilo?

[mirela78]

naravno da može tina. jako su mi porasle doze. krenula sam sa 2+6+2 novorapida i 6 inzulatarda, ali ove novorapida nisu bile pogođene pa sam iz brzo morala povećati. ne sjećam se koliko, ali sam si do kraja same trudnoće nekada morala dati i 40 ij novorapida prije ručka. doručak je išao sa 24-30 ij. hromoni su očito radili svoje. bilo je dana da su mi šećeri skakali i preko 8 i 10 uz tolike jedinice, ali ne često.

[cathy]

Mirela, hvala ti na opisu iskustava.

Sad samo reci o kojoj bolnici se radi, jel to Osijek?

Stavit ćemo tu informaciju u prvi post (kao što vidiš otvorila sam posebnu temu), tako da oni koji čitaju znaju. Petrova je već opisivana, i Rijeka je spominjana, evo sad si ti iz Slavonije, ako sam dobro upratila.

Ovih 40 jedinica za ručak mi izgleda apsolutno nezamislivo, ja nisam imala izražen problem s inzulinskom rezistencijom u trećem trimestru, pa zato. Ali sve je super dok su šećeri optimalni.

Da, dojenje troši puno i stvarno snižava šećer, plus još i nakon poroda prestaje ta rezistencija.

[mirela78]

Nema na čemu Cathy. Da, radi se i KBC Osijek. Iako sam u Vukovaru i tu sam vodila trudnoću, sve je bilo ok, morala sam se ići poroditi u Osijek. Duga priča i jako neugodna pa ne bih o tome. Dovoljno je reći da za vukovarsku bolnicu u vezi trudnoće više ne želim čuti.

Jedino želim savjetovati drugim budućim trudnicama koje su iz vukovarskog područja, a liječe se kod dijabetologa u Osijeku da odmah idu u Osijek na porod da ne dožive ono što smo mi doživjeli.

Ne znam što se kod mene događalo, ali stvarno mi je trebalo jako puno jedinica. I ja sam se znala čuditi. Nekada mi je za obrok bez ugljikohidrata trebalo i po 20 ij.   
E, da! I zaboravila sam napisati da sam do kraja trudnoće trebala 17-19 jedinica inzulatarda.

[tanjap]

Ajde molim te napisi koji su ti lijecnici vodili trudnocu jer u KBC Osijek nema uigran tim za dijabeticarke.........

[mirela78]

Trudnoću sam vodila u Vukovaru kod svoje ginekologinje, dr. Đuran. Ona me je znala koji put poslati u Osijek na pregled i ultrazvuk jer ovdje u Domu zdravlja i bolnici imaju jako loše.

Na odjel me je primila dr. Bečarević. Nitko mi posebno nije vodio trudnoću dok sam ležala u bolnici (tjedan i pol prije poroda). Svatko je govorio svoje, a tek kad sam rekla da osjećam pritisak dolje i da se beba smirila su počeli malo ozbiljnije pratiti jer ctg nije ništa pokazivao. Porodio me je dr. Vlahović.
Sjećam se da su mi rekli da dr. Muller radi sa rizičnim trudnoćama, a i ona je bila ta koja mi je nakon poroda malo detaljnije pratila šećere. Zašto baš ona, ne znam jer sam ju prije poroda vidjela samo jednom i to u večernjoj viziti, brzinski.

[cathy]

Ne znam što se kod mene događalo, ali stvarno mi je trebalo jako puno jedinica. I ja sam se znala čuditi. Nekada mi je za obrok bez ugljikohidrata trebalo i po 20 ij.   

Nisi jedina kojoj se to događalo, uzrok je inzulinska rezistencija koja se jako poveća u trećem tromjesečju trudnoće kod nekih trudnica. Zato je potrebno puno više inzulina da se postigne odgovarajuća regulacija.

Ja taj problem nisam imala, zato su mi te tvoje doze wow. Ali nije to ništa iznenađujuće.