tema: Faktor pikavosti

[krcko]

Zakaj nekad pika kad si dajemo inzulin, a nekad ne pika? Ima li to veze s pogadjanjem / fulavanjem zivca ili je cisto psiholoski?

Prije sam bio uvjeren da postoji neki fizioloski razlog i mijenjao sam mjesto ako bi me kod ubadanja pikalo. Sad vise nisam siguran.

[svebor]

Zakaj nekad pika kad si dajemo inzulin, a nekad ne pika? Ima li to veze s pogadjanjem / fulavanjem zivca ili je cisto psiholoski?

Prije sam bio uvjeren da postoji neki fizioloski razlog i mijenjao sam mjesto ako bi me kod ubadanja pikalo. Sad vise nisam siguran.

I mene to zbunjuje. Nisam osjetio ubod više od dva mjeseca, sve do prije dva dana kad me jedan zabolio.
A prije toga mi se to svako malo događalo (barem dva-tri puta tjedno).

[ann]

ja sam do sada mislila da mi je to zbog "onih dana u mjesecu", ali sad ste me vas dvojica zbunili 
Moram smisliti novu teoriju da opravdam tu pikavost.

[cathy]

ann, i to je istina, tada smo iritabilnije, pa i pikanje vise boli, jel.  

Nevezano za to, kad zaboli iz cista mira, nesto sigurno pogodimo, ali to su zbilja jako maleni pomaci pa nam se cini da je sve u glavi.


Sad cu ja s pricama Broja Jedan:

Nekada davno, igle za pikanje bile su deblje nego ove koje sada koristimo. Prednost je bila sto su bile jednokratne, sto znaci da nisu bile tupe. Ali opet, uglavnom su bile bolnije od ovih sada. Sjecam se svog prvog pikanja malenom iglom, u usporedbi s onim vecim iglama to je bilo kao kad uronite zlicu u puding OK, i faktor puding vjerojatno je igrao neku ulogu, haha
 
(Neki, stariji i od Broja 1 sjecaju se i igala koje su se koristile vise puta, svaki puta su se morale sterilizirati iskuhavanjem, a kad otupe, trebalo ih je naostriti. Mimoislo me to bajno iskustvo.)

Znalo mi se desiti da ostanem bez igala, ali obicno bih imala viska onih za navlacenje inzulina. Te su bile debele kao igle za vadjenje krvi (nekad davno). I stvarno je bilo tesko ubosti se time, plus, bilo je iznimno vazno paziti da kroz ogromnu rupu koja ostane u pud.. ovaj, nozi, ne iscuri vecina inzulina natrag. To je bila cijela operacija.

Zahvaljujuci iskustvu s velikim iglama, na faksu sam se pravila vazna, kad je trebalo injektirati uzorak u neki instrument sa spiganim septumom. Prvo smo radili sintezu nekog spoja tjednima, a onda je trebalo potvrditi o cemu se radi :CSI: analizom u kromatografu. Dio kolega, umjesto injektiran u instrument, dobili su uzorak natrag, rasprsen na kuti. Ostali su pricekali mene.   :light handed old diabetic:

[Eva]

Baš sam neki dan Cathy spomenula kako imam cijeli ritual davanja inzulina...upravo zbog boli. Bez problema izvadim krv kad god i gdje god, ali s inzulinom je druga priča. Stvar nije psihološka, kad nas zaboli, zaboli nas jer smo piknuli u nešto što nije samo masno tkivo (trebam napomenuti da me često zaboli, jer imam premalo masnog tkiva - lažem ). Sama pojava kapljice krvi je znak da smo pogodili kapilaru, koža zna biti osjetljiva zbog xy razloga, živci...Ja prislonim iglicu na mjesto gdje želim piknuti i već tada osjetim da li je to mjesto bolno ili ne, držim par sekundi i tkivo samo povuče iglu.
Mama to radi drugačije, odmah si spraši bez razmišljanja pa poslije promrmlja u znak negodovanja da ju je zaboljelo. Ja sam mimozasta pa zbog toga i moj (uspješan) ritual.

Kas smo kod Broja 1, moja starija sestra je imala to gadno iskustvo sa konjskim iglama, pogotovo kad uzmemo u obzir da je bila izrazito mršava; skoro si je iglom s jedne strane noge mogla doći na drugu!  
Ali, hvala Bogu na rodbini u Dojčlandu pa su joj slali normalne jednokratne injekcije (kojima smo opskrbljivali još jednu curicu). Kasnije sam i ja postala korisnik istih. Kakva genetika!

[krcko]

Nekada davno, igle za pikanje bile su deblje nego ove koje sada koristimo. Prednost je bila sto su bile jednokratne, sto znaci da nisu bile tupe.

Hmm pa teoretski i ove sad su jednokratne. Druga stvar sto smo ekoloski svjesni pa ih recikliramo i trampimo visak za trake

OK kad bude krvi ocito pogodimo zilu. Prije sam mislio da ima korelacije izmedju pikavosti i pogadjanja zile. Sad sam gotovo siguran da nema. Ugl, odustao sam od izvodjenja voodoo rituala i mijenjanja mjesta (zbog lijenosti) pa mi se sad cini da su pikavost i krv nezavisne slucajne varijable. Sto se tice pogadjanja zivca, rekao bih da psihologija ipak ima utjecaja. Inace je tesko objasniti zasto se frekvencija pikavosti povecava onih dana u mjesecu.

[Eva]

Sto se tice pogadjanja zivca, rekao bih da psihologija ipak ima utjecaja. Inace je tesko objasniti zasto se frekvencija pikavosti povecava onih dana u mjesecu.

Ovisno o hormonima (i vašima i našima), povećava nam se/smanjuje prag tolerancije na bol. Stvar je u glavi, točnije mozgu, psihologiji mi ovdje nije mjesto. Neurotransmiteri...

[insekt9]

Obično idem linijom manjeg otpora. Za početak prislonim iglu pa ako osjetim bol, mičem iglu na drugo mjesto. Mada, nekad zbog napetosti samog mišića u blizini mjesta za davanje znam osjetiti bol i dok je igla unutra, a onda obično pri vađenju igle povučem i kapljicu krvi. 

[Eva]

http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CBUQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FBol_(osje%25C4%2587aj)&ei=HgQgTtW7H8-p-gbolMixAw&usg=AFQjCNFf_Aleq93Mh66jXtkVtEB9iVGenQ

Možda su nociceptori odgovorni za faktor pikavosti. 

[krcko]

Zasto imamo posebno osjetilo s odgovarajucim zivcima za sve zivo, osim za GUK? 

[Eva]

Zasto imamo posebno osjetilo s odgovarajucim zivcima za sve zivo, osim za GUK? 

Zato da ne budemo savršeni (meni fali samo to  ).