tema: Umor

[ann]

Muči li vas umor?
Od kad mi se dogodio diabetes stalno vodim rat s umorom 
Idem spavati ranije jer fakat ne funkcioniram, do 22h nekako izdrzim i onda se samo ugasim, ali najgore mi je to sto sam umorna od jutra do mraka, stalno sam umorna.
Jel to od diabetesa ili....

[svebor]

Hmm, ja sam i prije dijabetesa jedva izdržavao ostati budan poslije 22h, tako da se u biti ništa nije promjenilo :-)
Međutim negdje sam čitao da je umor povezan s hiperglikemijom. Da li su ti šećeri u tom trenutku bili u normalnom rasponu?
Inače donekle je logično osječati se malo umornije zbog dijabetesa, zbog smanjenog unosa ugljikohidrata.
Osobito ako si i na nekoj redukcijskoj dijeti. Ako tijelo (stanice) ne dobiva dovoljno ugljikohidrata (energije) prirodno je
da se osjećaš umornije.

No mogu biti i razni drugi razlozi:

http://www.mojdoktor.hr/default.aspx?page=117&article=5167

Mene obično "podigne" fizička aktivnost (sport).

[ann]

pametno zboriš Svebore...hiperglikemija, hm, u zadnje vrijeme imam povišene šećere (oko 10,11,12) u večernjim satima. Uzrok mi je zasad nepoznat jer su prije večere i 2 sata poslije super, a onda odu gore....
I onda ujutro je opet sve ok, guk 4.5-5.5.
Možda otuda i taj dnevni umor, mislim zbog velikih oscilacija.

Ugljikohidrati su mi količinski ok, naravno da sam prije jela više UG, ali mi realno nisu bili potrebni.
A fizička aktivnost, hm, trudim se koliko mogu, jer nakon posla na kojem sjedim pokušavam ubaciti barem neke duže šetnje iako ne stignem uvijek.

[cathy]

Inače donekle je logično osječati se malo umornije zbog dijabetesa, zbog smanjenog unosa ugljikohidrata.

Standardna preporuka za prehranu kod dijabetesa ne podrazumijeva smanjen unos ugljikohidrata. Druga stvar je kako ljudi hendlaju svoje stanje u praksi.

[svebor]

Inače donekle je logično osječati se malo umornije zbog dijabetesa, zbog smanjenog unosa ugljikohidrata.

Standardna preporuka za prehranu kod dijabetesa ne podrazumijeva smanjen unos ugljikohidrata. Druga stvar je kako ljudi hendlaju svoje stanje u praksi.

Ok, ali ovdje ne govorim o standardnoj preporuci nego o stvarnom svijetu.
Ja ne izbjegavam ugljikohidrate, niti smatram da sam ih smanjio u svojih 3 obroka dnevno.
Ali ono što sam smanjio, odnosno izbacio, su međuobroci koji su bili puni ugljikohidrata.
Npr više ne pijem nikakve sokove koji sadrže šećere (obična cola, voćni sokovi..)
Voće uzimam uz obrok eventualno (odnosno malo prije) dok sam ga prije znao jesti kao međuobrok ili navečer.
Grickalice sam u potpunosti izbacio.

Jedan ne-dijabetičar istih proporcija kao i ja, će kroz dan pojesti više ugikohidrata od mene, ne zbog toga što su meni oni zabranjeni, nego zbog toga što ih ne mogu baš jesti između obroka bez da se "piknem".
 

[cathy]

Pa sad, zapetljasmo se.

Ti jesi ili nisi smanjio ukupnu dnevnu količinu UH u prehrani?

Prvo kažeš da nisi ("u svoja tri obroka"), a onda da si izbacio međuobroke koji su bili prepuni UH.

Ako je ovo drugo točno, to znači da si smanjio u odnosu na prehranu u vrijeme kada nisi imao dijabetes. Pitanje je jesi li tada jeo previše UH (u odnosu na ono što bi bilo optimalno za tvoju dob, razinu tjelesne aktivnosti i masu), ili ih sad jedeš premalo?

Ako je ovo prvo točno, onda ovo smanjenje o kojem govoriš ne bi smjelo rezultirati umorom.

Ako je točno ovo drugo, onda možda može utjecati (nisam uvjerena, ali ljudi koji pređu na low carb u prvo vrijeme se žale na malaksalost).

Moja je pretpostavka da većina novooboljelih slijedi upute liječnika o prehrani u dijabetesu. To znači da, teoretski, uzimaju količinu UH koja je dovoljna da se izbjegne eventualni umor radi smanjenja količine UH.

Oni koji se odlučuju na low carb pristup, obično to čine tek nakon nekog vremena. (ann je nedavno dijagnosticirana, ako me sjećanje ne vara.)

[krcko]

Muči li vas umor?

MUCI!

To je jedan od osnovnih simptoma dijabetesa - sjetite se ovih slikica. Radije ne bih razvijao teorije o razlozima zasto je tako (sto inace radim). Napisat cu ono cega se ekipa koja je dijabetes dobila u djetinjstvu vjerojatno ne sjeca.

Prije dijabetesa osjecao sam se puno "energicnije" i odmornije nego sada. U razdobljima kada imam dobru kontrolu GUK-a je bolje, ali ipak nije kao prije. S vremenom se naviknes pa ti takvo stanje postane normalno. Zapravo jedino vrijeme kad sam potpuno odmoran i pun energije je neposredno nakon trcanja ili druge fizicke aktivnosti. Prije toga pojedem nesto slatko da sprijecim hipo, a kad zavrsim dam si brzodjelujuci. Ako pogodim dozu, tada imam oko 2 sata u kojima se osjecam kao prije.

[Eva]

Dakle, ja sam bila 12-godišnjakinja kad sam dobila DM pa se iskustvo prije toga ne ubraja (mlado-ludo-puno energije)!
Kad se uspoređujem s drugim ljudima moje dobi (s "pupoljcima"), čini mi se da patim od pomanjkanja energije i često osijećam umor. Ali, navikla sam na takvo funkcioniranje, tj. radim sve što se od mene zahtjeva (ne shvatite me pogrešno), obavljam (ne) svakodnevne poslove, ne zaostajem ni za čim, ali mi se čini da je meni to napornije nego nekom drugom.
Mislim da nisu provedene kvalitetne (ili bilo kakve) studije o mnogo toga što je povezano s dijabetesom. Došla sam do spoznaje da se (zbog dijabetesa?) brže umorim, lakše iscrpim, a da to često dovodi do pada imuniteta.
 
Javljam se kao pokusni kunić ako netko hoće raditi istraživanja na meni! Možda dobijemo odgovore!

[omna]

daaa i mene isto muči umor    , skužio sam po tome što ranije idem spavat nego prije i uopce ne funkcioniram ujutro,nemam nikakvu volju za neku fizičku aktivnost ili slično barem ne do 12h(a vidim po šećerima da to nema nikakve veze s tim) ...moguče je da zbog manjeg unosa UH imam taj problem,možda je vrijeme za veći unos kalorija po danu unatoč fizičkim aktivnostima.. unosim oko 2500kcal, koliko vi unosite? i šta mislite o tome?

[Eva]

Iskreno, ja mislim da to nema nikakve (velike) veze s unosom UH (konkretno, ja ih unosim sasvim dovoljno, nekad i više od toga), već sa nekim drugim mehanizmima koji nisu pojašnjeni. Možda se radi o nekom "domino-efektu" gdje je dominantan guk, a ostalo je ostalo po strani, jer nije jako/bitno/mjerljivo...
Omna, žena sam pa ti neću reći koliko kalorija dnevno unesem , ali s obzirom na količinu pojedenog , dobro izgledam !

[omna]

možda i nema,po meni sve to ovisi dali se bavis sa nekom fizičkom aktivnošću i tijelo odnosno mišići su "gladniji" te imaju potrebu za energijom... jako puno čimbenika utjeće na umor tako da nisam siguran šta je od toga sve dobro a što nije,zato smo i tu da diskutiramo o svemu tome i dajemo savjete  .Isto je moguče da je kriva naša prehrana (npr.netko radije jede 3 obilna obroka nego 5,6 mali pojedinačnih),puno je bolje imat vise obroka manjih tokom cijelog dana jer sva se hrana probavi otprilike za 2 do 3 sata ili više,zbog toga organizam postaje gladan i treba ga "napunit" novim obrokom...tako ja mislim u vezi toga,ispravite me ako griješim  ...ista stvar je kad nam dođe ljeto i visoke temperature počinju vladati...tada imam toliki umor da se nebi ni digo iz kreveta (i pored ventilator naravno)  ,zbog toga je tu more da nas spasi od sparine i vrtoglave vručine 

[Eva]

Opet mislim da je "nešto" drugo po srijedi (a u svezi dijabetesa je).
Naime, oko mene su (zdravi) ljudi koji se svakako hrane: uravnoteženo, neuravnoteženo, jedu puno, malo, kvalitetno, nekvalitetno, puno/malo uh (shvatili ste poantu), a ne osijećaju se umornima (naravno, u normalnim okolnostima), sasvim dobro funkcioniraju (govorim o većini).
Da je samo prehrana u pitanju, onda ne bi bilo problema, s inzulinom možemo skoro sve - htjedoh reći da nam sama bolest i nalaže da se "zdravo" hranimo. Eto, ja to i radim, ali sam često umornija od drugih pa zaključujem da se radi o nekoj disfunkciji nastaloj uslijed DM-a. Disbalans nečega, ali čega?!

[Dada]

nije loša ideja o istraživanju...
nisam nikad razmišljala da taj (zapravo specifični) osjećaj umora ima veze s dijabetesom - jer sam se u par navrata u životu liječila od težih anemija - i zapamtila sam taj osjećaj kao kad ti je željezo nisko... pa sam mislila da sam nekako sklona tome - premda mi sad nije željezo nisko, odavno zapravo... baš ste me zbunili, ali ima definitivno veze s dijabetesom... pa sam onda mislila da sam se jednostavno navikla na uredniji režim života pa zato ne mogu biti budna... ne znam, ali mislim da nema veze s povišenim vrijednostima - jer je to opet drukčija vrsta iscprljenosti...  ne znam...
zanimljivo u svakom slučaju...

[svebor]

Pa sad, zapetljasmo se.

Ti jesi ili nisi smanjio ukupnu dnevnu količinu UH u prehrani?

Prvo kažeš da nisi ("u svoja tri obroka"), a onda da si izbacio međuobroke koji su bili prepuni UH.

Kao što rekoh, nisam smanjio u tri obroka koja sada imam. Dakle za doručak ručak i većeru pojedem istu količinu ugljikohidrata kao i prije.
Ali sam smanjio utoliko što više nemam međuobroke koji su bili ugljikohidratni (sokovi-ušećerene vode, voće ili peciva).
Sad sam to zamjenio sa povrćem, ili ne-ugljikogidratnim obrocima - npr sir.

Ako je ovo drugo točno, to znači da si smanjio u odnosu na prehranu u vrijeme kada nisi imao dijabetes. Pitanje je jesi li tada jeo previše UH (u odnosu na ono što bi bilo optimalno za tvoju dob, razinu tjelesne aktivnosti i masu), ili ih sad jedeš premalo?

Pa sad, jeo sam više ugljikohidrata sigurno. Ali manje masti i proteina. Da li sam prije jeo previše UH? Sigurno! Kao i većina ljudi.
Ne znam nikoga (tko nije dijabetičar) tko može pojesti jednu kockicu ili jedan red čokolade, a da ne završi cijelu čokoladu nakon toga.
Večina ljudi konzumira previše ugljikohidrata u svojoj prehrani.

Ako je ovo prvo točno, onda ovo smanjenje o kojem govoriš ne bi smjelo rezultirati umorom.

Ako je točno ovo drugo, onda možda može utjecati (nisam uvjerena, ali ljudi koji pređu na low carb u prvo vrijeme se žale na malaksalost).

Moja je pretpostavka da većina novooboljelih slijedi upute liječnika o prehrani u dijabetesu. To znači da, teoretski, uzimaju količinu UH koja je dovoljna da se izbjegne eventualni umor radi smanjenja količine UH.

Oni koji se odlučuju na low carb pristup, obično to čine tek nakon nekog vremena. (ann je nedavno dijagnosticirana, ako me sjećanje ne vara.)

E pa sad. Kad bi ljudi jeli točno toliko ugljikohidrata koliko im treba u prehrani, onda ne bi osjećali umor. Ali ja pretpostavljam da večina dijabetičara ipak pojede malo manje ugljikohidrata nego što je potrebno, pa od tud i taj osjećaj umora.

[Eva]

zapamtila sam taj osjećaj kao kad ti je željezo nisko...

Da, i to sam iskusila (nisu bile teške anemije, ali je željezo bilo ispod granice), ružan osjećaj...ali, smješno je da (kao i ti) sličan osjećaj često imam i kad je željezo u redu! Nekad sam znala pomisliti - aha, tu si, dakle, ti jedno jadno, malo, sniženo željezo, ti si problem...a onda ne bih ni skužila je li mi se popravilo ili nije, jer bih ja i dalje bila umorna (a uspostavilo bi se da je željezo tada u granicama normale!).