tema: Naslijeđivanje dijabetesa

[Eva]

 ???Evo, nova tema! Budući da potječem iz "dijabetičke obitelji" (mama, sestra, baka, tete, dosta rođaka - sve s mamine strane), kakve su šanse da moja djeca dobiju dijabetes (hm, za sada nemam ni jedno, ali....). Sijećam se da sam davno postavila to pitanje dijabetologinji, ne sijećam se cijelog odgovora, ali mi je u sijećanju ostalo da dieca majki tip 2 imaju veću šansu da dobiju dijabetes (što je bilo u sestrinom i mom slučaju).

[Eva]

Evo ga, nađoh odgovor (doslovno mi je bio pred nosom-na polici u jednoj od knjiga)! Pa kaže:

TIP 1:

majka                         2%
otac                           9%
sestra ili brat              10%
sestra ili brat blizanac   50%
(nema podataka za oba roditelja dijabetičara)

TIP 2:

majka                        19%
otac                          14%
oba roditelja                25%
sestra ili brat               75%
sestra ili brat blizanac   99%
                 

[krcko]

Zanimljivo. Prije sam bezuspjesno guglao, sad sam nasao malo drugacije brojke ovdje:

Will my children inherit diabetes from me?

It all depends on risk factors that include: no diabetes in the family—11% chance of type 2 diabetes by age 70 and 1% chance of type 1 diabetes by age 50. One parent with type 1 diabetes—6% chance of type 1 diabetes (father with type 1 diabetes), 4% chance of type 1 diabetes (mother with diabetes who was younger that 25 when the child was born) and 1% chance of type 1 diabetes (mother with diabetes who was older than 25 when the child was born).

*Risk doubles if the parent was diagnosed by age 11*

One parent with type 2 diabetes (diagnosed before the age of 50)—14% chance of type 2 diabetes. Both parents with type 2 diabetes (overall risk)—45% chance of type 2 diabetes.

Koje je objasnjenje razlicitih postotaka za majku i oca za tip 1?

[Eva]

Nema objašnjenja, odnosno ne zna se, ali je statistika takva. Eto, ja sam primjer, mama mi je tip 2, starija sestra ima dijabetes tip 1, dobila ga i ja. Stariji brat i sestra ga nemaju (za vrijeme kad je mama s njima bila trudna, nije imala dijabetes, ali mislim da to za nasljeđivanje nije važno). Ah, ta naša boleština, nadam se da će ju NAPOKON netko uspjeti izliječiti (što nikako ne bi odgovaralo farmaceutskim tvrtkama!). Kod mene je očito da sam dijabetes naslijedila (netko naslijedi kuću, ja bolest ), ali i kod sestre i kod mene je triger-okidač bio pubertet (kod mene + stresna situacija).

[ana12345]

meni je zanimljivo sto postoje razlicite informacije o tome na razlicitim stranicama.
tako neki govore da je typ1 nasljedniji od typ-a2, drugi da je to typ2..
osobno mislim da se typ 2 nasljedjuje zato sto se nasljedjuju lose prehrabene navike, a ne da konkretno postoji genetsko nasljedje.
kod typ1 mislim da postoji odredjena genetska predispozicija, samo je pitanje hoce li okinuti ili nece, a mali je u biti postotak onih kod kojih okine. osobno, mislim da bi dan danas bila zdrava da se nisam tako neodgovorno ponasala prema svom tijelu kao sto jesam i da me nije toliki stres opicio koji je u tom trenutku zivota. sigurna sam da sam vise vodila racuna o nekim stvarima da mi se taj dijabetes ne bi ni dogodio. ako gledam statistiku od krcka-1% su mi bile sanse. skoro pa nikakve.
za mene je to neznatno nasljedje i ja si osobno uopce ne razmisljam o tome kako cu prenjeti dijabetes na svoju djecu.
dijabetes typ1 pukne i one koji nemaju ni jednog dijabeticara u obitelji. nekima su svi u obitelji dijabeticari, a oni sami nisu.
citala sam negdje kako u biti je za tip 1 odgovoran neki virus koji jos nisu uspjeli definirati, ali su ga primjetili kod svih dijabeticara koji su dali svoje tijelo nakon smrti na promatranje i testiranje.
meni bas sad palo na pamet...jeli tko od vas imao mononukleozu?
a da ju nije bas pametno odlezao.. tipa mene:-)
uglavnom, mislim da je neko nasljedje neznatni faktor s obzirom na druge okolnosti.

[krcko]

Imao sam mononukleozu. Rubeola je takodjer sumljivac (imao sam i nju). Za tip 1 skoro svuda pise da se naljedjuje "sklonost", a triger je nesto nedefinirano. Za tip 2 mi je palo napamet ovo sto pises o nasljedjivanju stila zivota, ali na drugu loptu vjerojatno ipak nije tako jednostavno. Rekao bih da genetika ipak ima presudni utjecaj...

[cathy]

Zamršenije je nego što izgleda kada gledamo statistiku.

Ne da mi se sada provjeravati, ali negdje sam pročitala da barem 40% osoba oboljelih od tipa 1 ne nosi nikakvu genetsku sklonost pojavi te bolesti. (Moguće da sam u krivu, nemam vremena provjeravati.)
Dakle, oni svoj dijabetes nisu naslijedili, niti će ga njihova djeca moći naslijediti od njih. Ali sve to ulazi u gornju statistiku, pa su brojke relativno male.

Drugim riječima, kada bi analizirali pojavu dijabetesa tip 1 samo kod djece dijabetičara koji to sigurno nose u genima, postotak bi bio sigurno veći.

Dalje, mislim da se postoci pogrešno interpretiraju: učestalost dijabetesa kod djece majki dijabetičarki od 1% NE ZNAČI da će svako dijete svake takve majke imati 1% šanse da dobije dijabetes tip 1. To znači da u uzorku od npr. 1000 majki (s po jednim djetetom), 10 djece stvarno dobije dijabetes, jer su ga (po svemu što se danas zna - u većoj ili manjoj mjeri) naslijedili od majke. 

Što se tiče tipa 2, tu tek imamo tulum
Genetski faktor, po svemu što se danas zna, je ipak važniji nego kod tipa 1, i razlozi ne leže primarno u prehrambenim navikama. Tj. prehrambene navike jesu odgovorne za sve učestaliju pojavu tipa 2, te za činjenicu da se prema dolje pomiče dob novooboljelih, ali to ne ulazi u priču o nasljeđivanju. Kod tipa 2, uzrok inzulinske rezistencije leži u pogreškama na inzulinskim receptorima - to su molekule na površini stanice, neophodne za efikasno djelovanje inzulina. Ako su one "pokvarene" (a to su polipeptidne molekule koje se biosintetiziraju zahvaljujući uputama dobivenim od gena), onda je cijeli put prelaska glukoze iz krvi u stanice poremećen, i stvar prije ili kasnije rezultira pojavom tipa 2. Što je čovjek više pretio, to će rezistencija ranije doći u fazu kada se organizam ne može više izboriti s njom, tj. pojavit će se dijabetes tip 2.
Ovo nije jedini mehanizam razvoja tipa 2, ne znam dovoljno da dalje pametujem.

[Eva]

I meni je ostalo u sjećanju sa sam negdje pročitala/čula da može biti odgovoran i virus. Ipak mislim da duboko tapkaju u mraku i nagađaju (dobro, malo sam pretjerala). Mononukleozu nisam imala, jednom sam obavljala pretrage kojima se utvrdilo da sam bila u kontaktu s tim virusom, ali nisam razvila mononukleozu (dakle, imunitet je tada uspješno odradio svoj posao).
Meni je zanimljivo (da, baš) što smo sestra i ja razvile tip 1 od majke dijabetičarke tip 2.
Definitivno je zamršeno. Mislim da svi u genima nosimo razna sranja i kad je tlo plodno (stres, nezdrav život  ), puknemo tamo gdje smo najtanji.Eto, ja sam definitivno bila dobar kandidat za razvoj bolesti (podsjećam da imam jaaako puno dijabetičara s mamine strane-većina tip 2), ali imam i frendicu dtip 1 kojoj nitko u užoj i široj obitelji nije imao dijabetes. Nekog velikog pravila nema, a mislim da se i statistički podaci mijenjaju jer rapidno raste broj dijabetičara. Sijećam se kad sam dobila dm (nažalost, ne mislim na lanac dućana), VV je bio definitino "prohodniji" nego danas.
 :crta:Joj, Krcko, što si ti negdje bio zarazan

[cathy]

Nije nužno potreban "stres" i nekakav "nezdrav život" da bi se razvio tip 1. Djeca koja dobiju tip 1 sasvim sigurno su mažena i pažena, i teško da se može reći da su vodila nezdrav život.

Usput, ni u mojoj bližoj i daljoj familiji nitko nema ni tip 1, ni tip 2. Nisam doživjela nikakav stres, niti imala neku bolest koja bi trigerirala pojavu tipa 1. Bila sam potpuno zdrava cijeli dotadašnji život (d. sam dobila s 14 godina), zdravo su me hranili (jednako kao i brata i sestru koji nemaju dijabetes), i imala sam prilično udoban i lagodan život, bez ikakvog stresa.

[Eva]

Zato i je zamršeno, očito nema stopostotnog pravila. Samo se ne bih složila da su djeca koja dobiju tip 1 sasvim sigurno mažena i pažena, jer to ovisi o njihovim roditeljima i drugim osobama i okolnostima (karakter, temperament, osobine ličnosti, socioekonomske ne/prilike i dr.). Hvala Bogu, ja imam normalne roditelje koji su me zaista mazili i pazili (možda su previše zaštitnički nastrojeni, ali ne žalim se  ) Mislim da ne govorim na pamet, jer se bavim poslom putem kojeg sam upućena u tu i slične problematike. Dakle, sama bolest djeteta automatski im ne osigurava i "normalne" roditelje (skrbnike) i život ispunjen nužnim im "dobrim" emocijama od strane istih.

[cathy]

Ma naravno da nisu sva djeca koja su dobila dijabetes tip 1 mažena i pažena, ali taj postotak onih koja nisu pažena nije veći nego u ukupnoj populaciji.

[Eva]

Tako nekako, mislimo na isto

[ana12345]

mogu li intepretirati tih 1% kao- jedno od 100 dijece te majke ce oboliti od dijabetesa? :-)
dakle da ih ja rodim sad sto, samo jedno dijete bi imalo dijabetes.
tak si ja tumacim taj postotak..ili ja to naopako gledam? :-)

[ana12345]

nije mi bas jasan dio gdje spominjes one koji nisu nasljedili tip1 i one koji ga nasljedjuju.
moja majka ima tip1, nitko u njezinoj obitelji ga nije imao..nikakvo nasljedje dakle u pitanju.
imam ga i ja kao njezina kcer.
pa sad, il nema tu nasljedja nikakvog vec slucajnost sto obje imamo, ili ne vrijedi to pravilo razlike dal imas koga u obitelji ili ne..
u svakom slucaju, prica nije nimalo jednostavna.
mislim si da u krajnosti jos uvijek nitko pojma nema zasto i kako i zbog cega drmne nekoga tako nesto.
ili svatko od nas zbog razlicitih razloga tako nesto dobije, samo si isto mislim kako mora biti i neki zajednicki faktor svima.

[cathy]

Ako je majka dobila dijabetes, a nitko ga prije nje u obitelji nije imao (koliko se zna), to ne znači da ne nosi genetsku sklonost, te da je neće prenijeti svome potomstvu. Postoje pretrage krvi (HLA tipizacija), iz čijih rezultata se može vidjeti postoji li sklonost pojavi tipa 1. Pri čemu sama sklonost ne znači da će do pojave bolesti stvarno doći.

Ima puno radova na tu temu, evo nešto: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1685168/

Ovo je također dosta informativno:
http://www.genetichealth.com/dbts_genetics_of_type_1_diabetes.shtml