OK. Sad mi je malo jasnije kako je sam koncept zamišljen. Određena mu je količina (i kalorijska vrijednost) obroka i količina inzulina za tu vrijednost.
Više ne može pojesti jer mu ne date, manje isto ne može, jer mu date bilo kakvu zamjenu kojoj ne može odoljeti:)
Ali bez obzira na to, kada mu pogledate dnevnik mjerenja, nekoliko dana uzastopno, recimo u 12h (nakon ručka), vidite potpuno različite brojke.
Ispravi me ako sam do sada nešto pogrešno interpretirala!?
Trebalo bi korak po korak, metodično pomicati se prema boljoj kontroli. (Na žalost stav - da li može jesti sladoled, jer ionako su mu šećeri loši - je kontraproduktivan).
Ja bih krenula od prvog jutarnjeg obroka, u 6h. Prije obroka mora imati dobar šećer. Zato kad se probudi prvo izmjerite guk. Ako je između 3,5 i 7 dajete mu Actrapid 1,5
čekate 20minuta i onda mu date da pojede najdraži obrok. Ako je dobro odabrana kalorijska vrijednost hrane, jedinice inzulina i vrijeme čekanja - nakon 1h30min, guk mora biti maksimalno (sad neću biti stroga) do 10,0.
Ako je u startu, čim se probudi, šećer višlji od ovog gore, date mu isto 1,5 Actrapida, ali mjerite svakih 15min i čekate dok se ne spusti na 7. Tada mu date jesti. To čekanje može biti i do 2 sata, pa postoji velika vjerojatnost da mu se to neće svidjeti - nema veze, odustanite za taj dan.
Sutradan ujutro, ponovite proceduru s potpuno istom klopom (vrstom i količinom). Drugi dan bi rezultat trebao (uz sve iste uvjete) biti isti. Znači ako je prvi dan imao nakon obroka 15,5 drugi dan očekujem da bude sličan npr. između 14,0 i 16,0.
Sad dolazi teži dio. Ako je bio iznad 10,0 trebamo povećati inzulin za 0.5; pomaknuti vrijeme za 10min ili smanjiti obrok za (recimo) 3 žlice. Što vam se od toga čini najizvedljivije s obzirom na djetetovu dob i navike?
