tema: Kak su se pikali naši stari

[stylex]

Istina, ali ne dobivaju se tako samo analozi. Ni proizvodnja humanog inzulina ne bi bila moguca bez rekombinantne DNA tehnologije.

Ma naravno. Kako mislis stavit humani gen u bakteriju inace?
Moras nekako precijepit nukleotidnu sekvencu da bi mogla krojit sto ti pase.
Mada mene vise impresionira ideja sa zamjenom origigi humane sekvence malo modificiranom za dobivanje modernih rapida.
Mislim da se samo zamjene dva nukleotidna para. Preprakticni su!
Ne znam kako su 'stari' dijabeticari uopce proracunavali kad ce jesti pa matematika koliko prije davati inzulin, pa...

Zivio genetski inzinjering (agroseksualni (seljacki) naziv za r-DNK tehnologiju). >:-)

[cathy]

Nemam vremena za detaljniji odgovor trenutno

Odvojila sam ovo pitanje "kako se nekad prije računalo koliko pojesti" u novu temu

Dakle, nije se računalo. Inzulin se davao jednom ili dva puta dnevno, smjesa kratko- i dugodjelujućeg, zatim se hrana uzimala prema kruto određenom planu, svaki dan u isto vrijeme, iste količine namirnica koje spadaju u iste skupine.
Ima tu još puno detalja, trenutno nemam vremena, sori

Voljela bih da  i drugi "stari" (dijagnosticirani prije 90-ih) napišu nešto o tome kako je bilo prije inzulinskih analoga i još prije, kada nije bilo ni aparatića.

P.S. Dio teksta u smeđem fontu također zaslužuje zasebnu temu, budem jednom... samo zrnce: jedna aminokiselina određena je kodonom, a kodon se sastoji od tri baze. Dakle, u slučaju Humaloga npr., gdje su susjedni lizin i prolin zamijenili mjesta, to je dobiveno zamjenom dva odgovarajuća kodona.


Sad vidim da smo na neodgovarajućem podforumu, isprika. Later...