Pozdrav,
kako se ne bi trudili kad dobijamo ovakve komplimente
Prvo odgovor na pitanje:
kod djece su oscilacije GUK-a na zalost prilicno ucestala, ali ipak nezeljena pojava. On je u razvoju i štošta se dešava u organizmu. Doduše još vjerojatno nije u pubertetu, tj. u vremenu kada se smatra da su oscilacije najvece. Cesto mjerenje GUK-a, biljezenje istog i analiza, su najbolji savjet za takve stvari. U bijelom Svijetu (pod time mislim i na SLO, a i Srbiju), ako vide da s "klasicnim terapijama" ne uspjevaju malo smanjiti te oscilacije, djecu s problematicniim GUK-om vole stavljati na inzulinske pumpe. Ne znam koliko si upoznata s nijma, ali to su maleni uredjaji velicine mobitela koji su tankim i savitljivim kateterom spojeni cijelo vrijeme na dijete i konstantno imitiraju pravu gusteracu i doziraju inzulin. U Hrvatskoj se lagano pojavljuju, a dio ekipe s foruma ih takodjer posjeduje. Mogucnosti financiranje putem HZZO-a nisu sjajne, ali postoje. Dva (koliko ja znam) najpoznatija centra za takvo sto su Vuk Vrhovec i Rebro (samo s djecom) u ZG-u. Ne znam kako s time stoje Rijecani.
Nije da me se to baš previše tiće, ali evo još jednog savjeta koji nisi tražila:
u mojem višegodišnjem iskustvu sa vlastitim dijabetesom, a i sa mnogim drugim dijabetičarima stekao sam neka znanja o odnosu drugih prema tom uvjetno zdravom stanju (namjerno ne koristim termin bolest). Ovisno o mom stavu prema mom dijabetesu, drugi su zauzimali mišljenja i stavove. Dakle, stavovi koje si iznjela u nekim svojim postovima jesu normalni za roditelje djece novootkrivenih dijabetičara, ali ih treba što prije mijenjati! To je prvi i neophodni korak prema boljem prihvaćanju Nikolinog dijabetesa od strane vaše okoline. Nadalje, razmjena iskustva sa osobama sličim tebi, tj. roditeljima djece dijabetičara su vrlo korisni. Ne kažem da je lako i da je u ZG-u isto kao u Karlovcu, ali nije nemoguće. U Zagrebačkom Dijab. Društvu postoji poseban klub roditelja koji se sastaju nekad uspješno, nekad manje. Vjerujemo da će u budućnosti biti još uspješniji jer imaju novo vodstvo i friške snage. Organiziraju se redovna predavanja, a ponekad i druženja s različitim temama. Društvo Veliki za male sa šećernom bolešću na Rebru okuplja gotovo isključivo djecu i roditelje dijabetičara. Nije svuda med i mljeko i ne pršti sve od aktivnosti, ali ponešto se ipak ponekad dešava.
Malo se rapisah, uglavnom, sretno i pitaj šta te zanima.
