Moja regulacija šećera u početku je bila tako loša da sam zbog neuropatije i retinopatije odlučila sa svojim suprugom (iako je liječnik) otići do Zdenka. U to je vrijeme radio doma u Poljani na otoku Ugljanu. Prvi put sam bila tjedan dana na tretmanu i kad sam se vratila doma osjećala sam da imam puno više energije nego prije odlaska k njemu. Nisam ozdravila, nisam maknula inzulin, ali sam se i fizički i psihički bolje osjećala. Cijelo vrijeme dok je radio u Kukljici mi smo povremeno po mjesec dana odlazili do njega. Nitko iz naše okoline nije to baš previše odobravao, ali mi nismo marili za tuđa mišljenja. U to je vrijeme i moj suprug polako počeo raditi s njim i puno toga naučio. Naučio je i nešto kiropraktike od jedne gospođe koja je radila sa Zdenkom. K Zdenku smo odlazili cijelo vrijeme dok je bio na raznim lokacijama u Zagrebu. Kad je otišao u Sloveniju više nismo bili kod njega. Poslije njegovih tretmana cijelo me vrijeme održava moj suprug iako je Zdenko jednom prilikom rekao da osobe koje su intimno vezane ne mogu jedna drugoj tako pomoći kao netko sa strane. Želja mi je otići do njega na jednu dobru "generalku", ali za sad ne znam kako to ostvariti kad i ja i suprug radimo. Preko ljeta kad imamo godišnji onda je i on na odmoru. Moja preporuka je da svi koji mogu svakako odu do ZDENKA DOMANČIĆA, čovjeka, koji je meni u životu neizmjerno pomogao. Kod homeopata sam isto bila, ali samo na ispitivanju vitamina i minerala i funkcije organa. Bila sam ja i na akupunkturi kod jedne Kineskinje, ali za toliko potrošenih novaca ja osobno nisam imala nikakvog poboljšanja što ne mora značiti da su i drugi ljudi tako doživjeli tretmane. Znamo da smo kao ljudi svi različiti pa tako različito reagiramo od andola na dalje.
