Dobrodošli na forum HSDU-a!
0 članova i 1 gost pregledava ovu temu.
Davore, Doktorica kod koje sam bila, draga je žena, pred penzijom, sita svog posla. Na pregled se čeka : najprije mjesecima, a onda satima. Zbog toga i nisam inzistirala da me šalju tamo.A i moram priznati jednu intimnu, veliku glupost: užasno se bojim bockanja u prst. Sva se preznojim od toga. Dala bih im da bockaju gdje got hoće, samo ne prst. Ali oni hoće baš tu!
dok nisam ni znala da imam visoki ŠUK i dok sam jela što sam htjela, nisam imala nikakvih tegoba. Kako sam se počela hraniti prema uputama, krenule su i tegobe - zamagljen vid i od jednom ne vidim čitati mala slova.Sad se brinem - hvata li me to šećerno slijepilo ili je to samo početak staračke slabovidnosti?Prilično sam uznemirena zbog toga.