Dobrodošli na forum HSDU-a!
0 članova i 2 gostiju pregledava ovu temu.
pa bravo, blago tebi kad su ti seceri tako predvidljivi. meni to ovisi i o nekim internim stvarima, ne samo o ustaljenom ritmu. vecini dijabeticara (koji nisu na pumpi) preporucuje se da ne idu puno ispod 6% s glikoliziranim hemoglobinom, radi prevelikog rizika od hipoglikemija. u vrijeme kad sam ja dobila D, jos nisu postojali kucni aparatici :smt044a zivot je neusporedivo laksi s njima. no, tzv. honeymoon faza mi je trajala punih 14 mjeseci. HbA1c mi je bio oko 4 :smt023
Thnx, dijagnosticiran oko 2 godine, a nedijagnosticiran jos + 2~3 godine.Kazu da je gusteraca gecrkt, ali moram priznati da meni pase da je gecrkt, tako da je sam simuliram. Znala me odvesti u hipo (mislim ne ona sama nego sa dodatnim inzulinom) dok je davala znakove zivota.
Ako si imao povisene secere 2-3 godine prije prave dijagnoze, znaci da imas prilicno netipican dijabetes. Jer kod vecine ljudi s tipom 1 do skoro potpunog prestanka lucenja inzulina dodje u roku od mjesec dana, uz vrlo jake, prakticki nesnosne simptome. Nakon dijagnoze i uvodjenja vanjskog inzulina, nastupi honeymoon, tj. beta stanice se malo oporave, izrastu one stanice koje su prije autoimunog napada bile tek male klice :headbang: i dijabetes se fino ponasa neko vrijeme, dok se sve ne potrosi. Hipoglikemije su malo nezgodne, ali to nije strashno u toj fazi, jer jos imas dovoljne zalihe glikogena u jetri.Inace, nije ti crkla gusteraca, nego samo beta stanice Langerhansovih otocica. Gusteraca je vazna organ, ima i neke druge funkcije osim lucenja inzulina, hvala Bogu da to ostane ocuvano i nakon dobivanja dijabetesa!
Netipican? Pa izgubio sam oko 20kg u to doba. Sad sam vratio oko 12 kg i osjecam se super. Cheers,
da, ono sto bih nazvala "tipicnim" dijabetesom tip 1 bi jednostavno puno ranije (nakon 3-4 mjeseca otprilike) zavrsilo hiperglikemicnom komom, i ukoliko se ne bi ukljucio vanjski inzulin, smrcu. ja jednostavno nisam mogla vishe hodati nakon 2 mjeseca nakon prvih simptoma (zedj i nesto cesce mokrenje) i bilo je jasno da sam ozbiljno bolesna. imala sam i niz gnojnih promjena na kozhi, zedj koja je bila neizdrziva, dahom sam mogla skinuti lak s parketa (aceton :toothy10: ) etc.ti kazes da su ti seceri bili vishi oko 2-3 godine prije dijagnoze. vecina "tipicnih" ne bi izdrzala tako dugo. bolje da si netipican, to vrlo vjerojatno znaci da nemas genetsku predispoziciju za tip 1. sto je dobro zbog djece. :smt023i da, nemoj misliti da time zelim reci da ti je lakse nego nekom drugom dijabeticaru. jednostavno, dijabetes je prilicno individualan, ali ocito je da si ti visoko motiviran i da vrhunski odradjujes posao svojih beta stanica, sto je za svaku pohvalu.
Kad sam dijagnosticiran, nataste sam imao ~17mmol/L koliko se sjecam. Sto se tice hodanja, i meni su noge otkidale. Nisam mogao sutnuti loptu sa djecom, a kamoli trcati. A vid' me danas, rise & shine. Vozim bicikl na Sljeme ko nekad, trcim, nogomet...
naravno da si sad zdrav, pa svi smo, cak i oni s nesto vishim HbA1c od tvoga as I said, ono sto je u tvojoj prici razlicito od vecine, jest cinjenica da si uspio prezivjeti 2-3 godine prije dijagnoze. to je way too long za "tipicni tip 1", ocito da ti beta stanice nisu unistene odjednom kao nama "tipicnima" :smt043, i to je dobro. steta samo sto si trpio te secere prije dijagnoze tako dugo, ali ocito da si uspio prezivjeti. ja ne bih, jer 2-3 mjeseca nakon pojave prvih simptoma, bila sam u krevetu, nisam mogla ne trcati, nego uopce hodati, i bila sam jako blizu komi. ti si to dozivio 24-36 mjeseci nakon prvih simptoma, jel takoinace, nisu svi dijabeticari dobro regulirani i visoko motivirani, stjecajem razlicitih okolnosti (npr. odrastanje)to sto ne poznajes nikoga iz svoje obitelji a da je imao tip 1, ne mora nista znaciti.
Ma lako je za nas stare konje (35, stari za ufatit T1, mlad i lud u dusi) Uhvatio sam jedan od zadnjih vlakova za T1. Ja sam se bar nauzivao torti i slatkisa ko mali.
sad si me podsjetio na moju mamu, koja je imala trideset i nesto godina kad sam ja dijagnosticirana. puno smo razgovarale o dijabetesu i zivotu s njim, naravno da mi je iz pocetka bilo tesko prihvatiti to sve... pa je ona rekla nesto kao "da sam barem ja dobila dijabetes umjesto tebe, uopce mi ne bi bio problem, zivjela bih sasvim normalno" (drugim rijecima "zasto dramis toliko") a ja sam joj mrtva-hladna rekla "ali lako je tebi, ti si STARA, svejedno ti je" :smt033 :smt033 :smt033 sad sam tu negdje u njenim tadasnjim godinama, polako shvacam da nije bas bila tako strashno stara.... :smt044 :smt044 :smt044
Najbolje godine! Nego jesi se ti rijesila bolova u nogama? Jel sad sve ok?
nikad nisam niti imala bolove u nogama. u trenutku dijagnoze dijabetesa (prije 20 godina) nisam mogla hodati jer sam bila prebolesna, tik do kome.
koma! Jel se sjecas koliko ti je izmjeren bio najvisi secer?
mislim 32 ili 34
Citat: "cathy"mislim 32 ili 34Tada je to bilo 576 ili 612 Naravno rijec je o mg/dl, a ne o milimolima kao danas... Ah ta vremena kada mi je bilo super s sećerom 62!! :thumbleft:
ti si jos stariji po stazu, vidim :smt003